Efekt čarobne pilule – kako ostvariti ciljeve ˝nabrzaka˝?

Odmah ćemo na početku dati ˝razočaravajući˝ odgovor na pitanje iz naslova pa da ne morate nužno čitati dalje: nikako. Bar ne ako želite nešto trajno, opipljivo i sa čvrstim temeljima. O čemu se tu radi – ˝stay tuned˝ u nastavku.

Naslov članka je primarno satirične prirode, no velikim dijelom oslikava problematiku mentaliteta jednog dijela društva i to obično onog koji upadne u kategoriju onih koji NE doguraju daleko, kratko ˝zasijaju˝, a onda ih više niti vidiš niti čuješ, ili ih halapljivost i ˝instant uspjeh˝ na kraju koštaju gotovo svega.

Društvo u gotovo svim svojim sferama promovira pristup životu koji je brz, lako se konzumira i u sklopu kojeg stvari, pa i uspjeh, dolaze brzopotezno, preko noći, ˝preko veze˝ i bez nekakvog većeg ulaganja. Mentalitet ˝Jednom se živi!˝, ˝Rizikuj, isplati se˝, ˝Kako ćemo – lako ćemo!˝ ima svoju ulogu no istovremeno je dobio određenu dozu perfidnosti u sklopu koje su vrijednosti poput discipline, dugoročne održivosti i uživanja u procesu pale u drugi plan, a potrebe za zadovoljenjem ega, za priznanjima i za liječenjem osobnih nesigurnosti uzele maha.

Ambicioznost, želja za uspjehom i priznanjem za svoj rad su normalne potrebe svakog čovjeka; problem u toj priči je diskurs koji se suptilno i gerilski provlači u umove ljudi, a to je da se stepenice i etape razvoja mogu zaobići ili brzinski odraditi na način da se nekakvim metodama, ˝čarobnim pilulama˝ ili trikovima zaobiđe sustav. Drugim riječima, da se zaobiđu rad i trud koji će te dovesti od točke A do točke B.

Dakako, svima bi nam odgovaralo da stvari, ako ne odmah onda bar što prije, padnu same od sebe nama u krilo i da uživamo u njihovim plodovima; bar se tako čini na prvu. Ipak, Život je puno pametniji i veći strateg od nas samih pa sve ono što dobijemo ˝na brzaka˝, preko nekakvog ˝falš sistema˝ i bez realnog truda obično ne potraje dugo i kad-tad dolazi ˝payback time˝. Jednostavno je teško realno cijeniti i razumjeti vrijednost nečeg što nisi morao mukom zaraditi, a sve ono što zaista vrijedi i dugoročno je održivo će doći uz isto tako kontinuiran rad i dugoročno pametno ulaganje. Ići na silu i glavom kroz zid pali jedino u akcijskim filmovima 80-tih i 90-tih – sve je to ˝kul˝ i zabavno, ali u realnom životu ne ide tako.

U kontekstu ˝teretanskih sportova˝ pa i sporta općenito prethodno opisana problematika se može vidjeti u gotovo svakom fitness centru/teretani. Velik postotak populacije vježbača teži ka ˝što savršenijem i egzotičnijem programu treninga˝ koji bi trebao kroz nekoliko mjeseci da čovjeka pretvori u Hulka; primat se daje ˝neobičnim˝ i ˝novim˝ vježbama koje su sad ˝in˝ i koje su toliko revolucionarne da su baš one to ˝što nam svima treba˝. Radi se ono što je ˝zanimljivo˝, a ne ono što je realno potrebno. U modi je ketogena dijeta jer dolazi ljeto, a ketogenom dijetom ˝najbrže mršaviš˝; no, brzo će i ona pasti u zaborav jer će pozornost dobiti ˝intermittent fasting dijeta˝ ili već neki drugi ˝egzotičan˝ sistem prehrane. Zavisi već od toga što dobije najviše eksponiranja jer i u tome je jedan od problema – ˝vrijednost˝ često nije u onom što je realno vrijednost nego u onom što se najviše eksponira i čemu se daje najviše pozornosti.

Tu je i rizik od završavanja svoje teretanske karijere puno prije vremena, a koji se ogleda u tome što vježbač bukvalno u svakom treningu pokušava testirati granice svoje snage pa testira 1 RM (˝one rep max˝) na benchu ili već nekoj drugoj vježbi, kasapi formu i svoj napredak, a diskovi u kralježnici mu bukvalno mole za milost i malo zdrave pameti. Da ne spominjemo i uporabu nedozvoljenih sredstava koji brzinski daju napredak i ˝uspjeh˝, ali povlače sa sobom bezbroj drugih rizika na duge staze; isto tako i da ne spominjemo žrtvovanje kvalitete forme i tehnike izvođenja samo da se može na Instagramu ili Facebooku ˝pohvaliti˝ podignutom kilažom i skupiti pokoji ˝lajk˝. Možeš ti to tako neko vrijeme, ali dovoljno je jednom da stvari pođu po zlu i pitanje je onda kako ćeš se, kad i hoćeš li se uopće izvući iz toga.

Iz ovog svega se nameću određena bitna pitanja. Jesu li slava, potreba za instant zadovoljenjem ega i potreba za priznanjima bitniji od dugovječnosti, vlastitog zdravlja i uživanja u životu? Da li se zaista isplati rizikovati sebe zbog trenutnog zadovoljstva? Odakle uopće takve tendencije kreću i javljaju se u čovjeku?

Odgovori na neka od ovih pitanja su tematika za poseban članak jer bismo mogli pričati o generalnom utjecaju društva, mitova koji se romantičarski promiču u društvu i sportu, utjecaju medijske kulture itd. itd.
Kompetitivni sport i općenito ozbiljniji pristup sportu gdje se žele pomjeriti vlastite granice, ostvariti nešto vanserijsko traže svoje rizike, to je neizbježno. Isti ti rizici se mogu minimalizirati pa i skroz ukloniti pametnim te dugoročno održivim i isplativim pristupom.

Ono ključno i najbitnije za razumjeti jest da će istinski uspjeh i uspjeh koji počiva na čvrstim i stabilnim temeljima doći samo uz dugoročan i kontinuiran angažman te pametan pristup trenažnom procesu. Nema preskakanja etapa. Nema zaobilaženja. Nema ˝instant rezultata˝. Potrebno je izdržati kad je teško, kad stvari ne idu po planu i kad moraš bezbroj puta raditi jedno te isto, a ne da ti se, ˝smara te to˝ itd.; sposobnost ustrajanja je ono što determinira kvalitetu i sportaša i čovjeka. Najkvalitetniji sportaši pa i najkvalitetniji ljudi su oni koji su bili izudarani bezbroj puta, koji su ˝falšali˝ bezbroj puta, koji su pali bezbroj puta, ali su i dalje tu i tjeraju naprijed. Takvi su kakvi jesu jer razumiju važnost procesa koji traje i traži angažman, vrijeme i trud. Nekom će trebati više vremena i truda, nekom manje, no jedino mjerilo napretka koje čovjeku treba je on sam.

Nema tu nekakve magije ili trika. Ili radiš pametno ili ne radiš. Ili ustraješ ili ne ustraješ. Linija manjeg otpora, ˝instant rezultati˝ i ˝čarobne pilule˝ ne djeluju.