Jedan aspekt koji se često zanemaruje u tehnici izvođenja vježbi jest pozicija glave – mnogi vježbači znaju prilikom izvođenja mrtvog dizanja ili čučnja pretjerano podići glavu prema gore (pretjerana ekstenzija cervikalne kralježnice) ili je, s druge strane, pustiti da ˝padne˝ prema dolje.
Niti jedna niti druga strana ekstrema nisu zdrave niti optimalne te izlažu vratne kralješke i muskulaturu tog regiona pretjeranom i nepotrebnom stresu. Lumbalni erektori (donja leđa) znaju često stradati kod nepravilnog izvođenja vježbi, a DALEKO su jači od cervikalnih erektora (vratni dio kralježnice) pa možete misliti kako je Vašem vratu ako ga redovno forsirate daleko iznad njegovih kapaciteta.
Glava bi trebala biti u neutralnoj poziciji prilikom izvođenja vježbi (kao na slici dolje) – tad je vratni dio kralježnice u ispravnoj poziciji.
Jasno da na natjecanjima ili prilikom testiranja vlastitih mogućnosti u vidu podizanja maksimalne moguće težine ova komponenta biva jednim dijelom zanemarena – naravno, taj jedan pokušaj dizanja, posebno na natjecanjima, u kojem nastojimo dati sve od sebe neće nužno biti i prekrasan za gledanje – nitko Vas neće pitati jeste li lijepo digli teret nego koliko ste tereta digli.
Istovremeno, u globalu, u trenažnom procesu i na većini ponavljanja koje odrađujemo u svojoj sportskoj karijeri moramo nastojati tehniku održavati što bližu onoj najoptimalnijoj i najboljoj mogućoj. Time osiguravamo da nam tijelo optimalno i pravilno funkcionira u kontekstu biomehanike i osiguravamo si dugoročno zdravlje.