Osnovu treninga u powerliftingu čine mrtvo dizanje (deadlift), čučanj i bench press (potisak s klupe) pravilno raspoređeni tijekom tjedna u skladu s programom koji već vježbač radi.
Te vježbe se nazivaju osnovnima iz više razloga: pokreti su koji aktiviraju u najvećoj mjeri muskulaturu cijelog tijela, odnosno u najvećoj mjeri angažiraju naš CNS (središnji živčani sustav), solidan su pokazatelj jakosti i stabilnosti našeg lokomotornog sustava te pokazatelj eventualnih postojećih posturalnih problema; također, dotične vježbe i njihove varijacije čine bazu u velikoj većini sportova koji zahtijevaju visok performans, generiranje sile i ostale faktore koje traži moderni sport. Da ne pričamo o tome da ćete se od njih najviše nabildati i razjačati.
Makar 2-3 puta tjedno čujem od ljudi ˝Ma te su vježbe opasne, što ti to treba u životu?˝.
Navedeni pokreti/vježbe su pokreti koje bi generalna populacija ljudi trebala moći sigurno i optimalno izvesti – nisu pokreti koji trgaju kralježnicu, dekapitiraju glavu, kidaju koljena, pretvaraju ljude u invalide ili ne znam već što nego su pokreti za koje je naše tijelo dizajnirano da ih izvodi.
Negativne konotacije koje se vežu uz ove vježbe su obično rezultat ljudskog ega koji dovede ljude u probleme iz neznanja i pretjeranog forsiranja, zatim zbog brzanja/manjka strpljenja i potrebe čovjeka da UVIJEK ide ˝Brže, više, jače˝.
Kako postoji solidna doza rekreativaca i sportaša koji razmišljaju i djeluju mehanizmom ˝Daj odmah sve sad – ‘ko šiša posljedice, jednom se živi!˝ problemi neminovno moraju doći jer je realnost takva da se mora uložiti truda i vremena te puno teorijskog znanja i praktičnog iskustva da bi se neke stvari mogle izvesti na ispravan način.
Dakle, stradaju li Vam leđa na mrtvom dizanju to ne znači da je vježba glupa ili preopasna nego to znači da ste Vi nešto zeznuli ili propustili vidjeti da negdje griješite. Nije grijeh ne znati, ali je nezrelo i nelogično uletiti kao muha bez glave u nekakav proces o kojem malo znate ili ne znate ništa i misliti ˝Ma, neće meni biti ništa!˝ pa se onda poslije čuditi kad se problem dogodi iz vedra neba i racionalizirati svoju grešku sipajući drvlje i kamenje tvrdeći kako ˝…deadlift kida kičmu, mani se toga bajo moj, u bolnici ćeš završiti!˝ ili ˝Ma nisam ja kriv, vježba je takva!˝.
Znanje je moć. Strpljenje je vrlina. Za svoje greške i probleme bi bilo pametno prvo tražiti izvor dotičnih u sebi.